Poziv Kerbele i čudo Arbaeena

• Dr. John Andrew Morrow (Ilyas Islam) – 25 oktobar, četvrtak
• EPogledi – Shafaqna

 

Još od vremena kada sam prigrlio Islam, prije više od trideset godina, bio sam svjestan važnosti posjećivanja poslanika, imama i drugih prijatelja Allaha, mir i blagoslov na sve njih.

Kao što je Najmilostiviji od najmilostivijih spomenuo u Časnome Kur’anu, “Ko god poštuje simbole Allahove, zaista, to je od pobožnosti srca” (22:32). Ovi znaci ili simboli označavaju bilo šta ili bilo koga ko nas podseća na Allaha, vodi nas do Allaha i privlači nas bliže Allahu.

Potpuno sam dobro znao da je, ako je moguće, hodočašće na mezare Poslanika i njegovog čistog potomstva bila obaveza. Na kraju krajeva, kao što je Svemogući Allah diktirao Poslaniku: “Reci: Nijednu nagradu ne tražim od vas za ovo, osim ljubavi prema onim najbližih Poslaniku.”(42:23).

Identitet “najbližih rođaka” je nesporan. Kao što je Ibn ‘Abbas kazao, “Kada je objavljen ovaj ajet (42:23), Ashabi su upitali: “O Allahov Poslaniče! Ko su oni najbliži za koje je Allah propisao da ih moramo voljeti? “Nakon toga, Poslanik, mir i blagoslov na njega, reče: “Ali, Fatima i njihova dva sina”, tri puta ponavljajući ovu rečenicu.

Status Imama Huseina, unuka proroka, i sina Fatime i Alija, također je neosporan. Kako je Allahov Poslanik rekao: “Husein je od mene i ja sam od njega.” (Ahmad, Hakim, Abu Nu’am, Dulabi, Tabarani, Buhari, Tirmidhi, Ibn Majah, Ibn Hajar, Khatib al-Tabrizi).

Allahov Poslanik, mir i blagoslov na njega i njegovo čisto potomstvo, potvrdio je da je Husein bio vođa mladih u Džennetu (raju). (Tirmidhi, Ibn Majah, Tabarani, Nisa’i, Ahmad, Hakim, Abu Nu’am, Haythami, Lumzi, Ibn Hibban, Ibn Hajar al-Haythami, al-Khatib al-Tabrizi)

Allahov Poslanik, mir i blagoslov na njega i njegovo čisto potomstvo, izjavio je da je bio u ratu sa svima koji su bili u ratu s Huseinom i u miru sa svima koji su bili u miru s njim. (Tirmidhi, Ibn Majah, Hakim, Haythami , Tabarani, Ibani, Khatib al-Baghdadi, Ibn Hajar al-Haythami, Dahabi, Tabari)

Poslanik Muhamed, mir i blagoslov na njega i njegovo čisto potomstvo, također je proglasio da voli svakoga ko voli Husejna i da je ljut na svakoga ko ljuti Husejna. (Ibn Majah, Hakim, Ahmad, Ibn Hajar al-Haythami)

Tragedija koja je snašla Imama Huseina u 660. godini nije bila nepoznanica Allahovom Poslaniku, mir i blagoslov na njega i njegovo čisto potomstvo. Kao što su Umm Salamah, A’ishah i Ibn ‘Abbas kazali, Svemogući Allah je pokazao poslaniku Muhamedu a.s. viziju ubistva imam Husejna, a melek Džibril mu je čak donijeo malo tla sa mjesta njegovog mučeništva (Tirmidhi, al-Khatib al-Tabrizi, Ahmad, Bayhaqi). Allahov Poslanik je dao ovo zemljište sa Kerbele Umm Salemi, supruzi, koja je tu zemlju stavila u teglu. Predvidio je da će ta zemlja postati krvava kada njegov unuk postane šehid. I to je se obistinilo.

“Dakle, kada ćeš obaviti Arbaeen?” Upitali su me više puta ljubitelji Ahl al-Bayta. Nisu me osudili. Niti su me gurali. Jednostavno su htjeli da podjele ljubav. Prošle su godine. I desetljeća. A moj odgovor je ostao isti. “Kada dođe vrijeme, ja ću znati.”

U stvari, u više navrata sam bio pozvan na Kerbelu. Međutim, uvijek je postojala prepreka: finansijska, lična ili profesionalna. Već dugi niz godina jednostavno nisam imao sredstva da priuštim takvo putovanje. Mnogo godina moje porodične obaveze sprečavale su me od ikakvih putovanja. Imao sam malu djecu i morao sam skrbiti o njima. Već dugi niz godina moje radne obaveze su onemogućile takvo putovanje. Na kraju, sigurnosna situacija u Iraku je već decenijama opasna.

“Kada dođe vrijeme”, uvijek sam govorio: “Ja ću znati i otići ću”. A to vrijeme je došlo u augustu 2017. godine. Nastavnik i moj mentor je nedavno putovao u Irak za Arbaeen. To je čovjek koji me je naučio najvažniju lekciju u životu: ljubav prema Poslaniku i njegovoj porodici, neka je mir na njih sve.

Saznao sam o islamu samostalno, i to tako što sam prostudirao Islam između dobi od 13 do 16 godina. Kada sam konačno shvatio da sam oduvijek bio musliman, trebalo mi je da pronađem neke muslimane da bi bili svjedoci moje nove vjere. Islam sam naučio, kako se kaže, školski, po knjizi. Nikada ranije nisam sreo ni posvećenog niti manje posvećenog muslimana.

Nažalost, prvi muslimani na koje sam naletio su bili Salafi-Wahhabi-Takfiri-Džihadisti. Proveo sam dvije godine u društvu tih mentalno i duhovno poremećenih osoba. Nije trebalo dugo da shvatim da nisu bili muslimani ma kako ih pokušali nazvati. I u vjerovanjima i praksi, oni su bili apsolutna antiteza svega što sam naučio iz Kur’ana, Sunne i Sire. Njihov crno-bijeli pogled na svijet se okretao oko zabrane i ekskluzivnosti. Nasilni, puni mržnje i netolerancije, ti teroristi su ubrzo pokušali da me ubijede da se pridružim međunarodnom džihadu.

Božijom milosti, naišao sam na neke ljubitelje Ahl al-Bayta. Govorili su o Poslaniku, Fatimi, Aliju, Hasanu i Huseinu, sa dubokim poštovanjem. Oduševili su me hvalom i blagoslovom. Ovo je ostalo u oštrom kontrastu sa Salafi-vehabijama koje sam ranije sreo, koji nisu imali ništa osim prezira za Poslanika. Oni su tvrdili da je on samo čovjek kao i svaki drugi čovjek. Oni su tvrdili da je Bog mogao da pošalje Objavu bilo kome drugom.

Groteski ingrati, sinovi Ibn Taymiyah i Muhammada ibn ‘Abd al-Wahhaba, okrivili su Poslanika, Fatimu, Alija, Hasana i Huseina i tvrdili su da su sljedbenici Ahl al-Bayta bili nevjernici čiju je krv dozvoljeno proljevati. U izvjesnom smislu, Bog me je spasio dva puta: od neznanja Islama i od lažnog i prevaranstkog Islama. Vidio sam jasno i lucidno da postoje dvije tradicije: Islam Poslanika i anti-islam Abu Sufyana, Islam Alija i anti-islam Muawiyye, Islam Husejna i antislam Yazida. Drugim riječima, postoji Islam Boga i anti-islam Sotone.

Moj prijatelj i mentor, čovjek koji me je naučio lekciju ljubavi, jasno mi je pokazao da ne možete da volite Boga bez da volite Njegovog Poslanika, a da ne možete voljeti Poslanika bez ljubavi prema njegovom potomstvu. Kada sam ga sreo na muslimanskom kongresu 2017. godine, osjetio sam ogromnu ljubav kada je počeo govoriti o Arbaeenu. “Kada neko doživi takvu ljubav, on želi da je dijeli sa onima koje voli”, rekao je on. “Volim te u ime Allaha”, rekao je, dok me je zagrlio, i pomolio se da mi Bog podari blagoslov posjećivanja imama Huseina, mir neka je s njim. Na njegovu molitvu je odgovoreno. I poziv je došao.

Kad imam Husejn zove nekog, on ne zove na telefon. On ne šalje e-mail. On ne komunicira putem tekstualnih poruka. Poziva vas srcem. I upravo to se dogodilo. Zvao je moje ime. Pričao mi je srcem. Pozivao mi je dušu i moj duh. Poziv je bio tako privlačan da je mogao srušiti planinu i pretvoriti je u prašinu. Zamislite vrhunac sa intenzitetom od hiljadu puta koji zrači od glave do pete. Zamislite zadovoljstvo tako intenzivno da izaziva suze da izlaze iz očiju u ekstazi. Zamislite svaki atom u svom tijelu koji doziva “Ya Husayn!”. Takav je poziv Imama, neka je mir na njega, Gospodara svih mučenika.

Znao sam tada, zasigurno, da moram ići. Nisam mogao reći ne. Uvijek sam bio spreman da posjetim Allahovog prijatelja; međutim, iščekivao sam poziv. Sada imam odobrenje. Ostalo je samo nekoliko sedmica do početka Arbaina. Da li treba da planiram da idem? Da li treba da pozovem učenjake koji me godinama pozivaju? Odlučio sam da radim ono što sam godinama učinio: stavio sam svoje povjerenje u Allaha. Ako me je Imam pozvao, shvatio sam, Imam će se pobrinuti za put. I tako je i bilo.

“Da li ste pročitali e-mail koji ste mi proslijedili?”, Pitao je moj prijatelj. “Ne”, odgovorio sam dok sam krenuo da pretražujem svoju neželjenu poštu. Evo je: poziv Fondacije New Horizon u saradnji sa Fondacijom Imam Hussain, da se pridružim grupi naučnika, profesora, diplomata, umjetnika, autora i novinara na hodočašću do Kerbele.

“Hoćeš li prihvatiti?”, upitala me supruga. Odgovor je bio očigledan. “Kako mogu reći ne?”, odgovorio sam. “Odbijanje poziva Imama bi bilo kao da poričem svoj identitet i postojanje.” I tako sam prihvatio. I tako, pozivi mome srcu su nastavili da dolaze, iz dana u dan, kod kuće, na poslu, dok sam vozio, bio sam ili u javnosti. Pozivi su bili duhovni. Pričali su mojoj duši. Uskoro su poprimili jasan aspekt i mogao sam čuti uzvike miliona i miliona hodočasnika koji su vikali “Ya Husayn!” Mogao sam čuti salavate iz svetog grada Kerbele.

Iako bi bilo teško dobiti vizu u tako kratkom roku, povjerio sam se u Stvoritelja i Njegovo najbolje stvorenje. Samo sedmicu dana prije procijenjenog datuma odlaska moj otac je umro i bio je oživljen. Preminuo je i bio oživljen pet puta ukupno. “Da li i dalje ideš u Arbaeen?”, upitala me je moja supruga. “Otac moje vjere je na prvom mjestu”, odgovorio sam.

Dobio sam vizu u petak popodne i otišao za Irak dva dana kasnije, u nedjelju. Putovanje je bilo brutalno. Sa presjedanjima trajalo je 24 sata dok sam napustio zapadne Sjedinjene Države i sletio u sveti grad Najaf u Iraku. Stigao sam u hotel u 22:30h gdje sam upoznao svoje ljubazne domaćine, sestru Zeinab Mehannu i njenog supruga, brata Nadera Talebzadeha, uglednog filmskog producenta. Ceremonija je počela već sljedećeg dana. Vodili su nas vodiči, domaćini i osoblja obezbeđenja koje je obezbjedila fondacija Imam Husein. Njihov profesionalizam i gostoprimstvo bili su neviđeni.

Šetnja od Najafa do Karbale nije kao bilo kakva druga šetnja. Neki je opisuju kao autoput do neba. Za druge, to je proba za konačni skup na Sudnjem Danu. To iskustvo je neuporedivo. Procjenjuje se da su milioni ljudi, i to između 20 do 30 miliona hodočasnika, od kojih su mnogi bosi, šetali 40 milja od Najafa, grada Imama Alija, do Karbale, grada Imama Huseina. To je šetnja koja prolazi kroz historiju, prostor i vrijeme. To je također šetnja prema budućnosti. To je putovanje vjere duž pravog puta koji počinje sa Imamom Alijem, nasljednikom Poslanika, a završava se sa imamom Mahdijem koji će osnovati svoj glavni grad u Kufah i vladati Božjim zakonom na Zemlji. To je mobilizacija snaga dvanaestog imama koja će osloboditi potlačene i donijeti pravdu svijetu. Kada pjevaju “Labayka ya Husayn!”, Oni pjevaju “Labayka ya Mahdi!”. Oni se zalažu za svoju lojalnost Imamu Husejnu i zalažu se za imama Muhameda al-Mahdia, da Allah ubrza njegov dolazak.

Irak je zemlja koja je bila uništavana. Pod prijetnjom režima Baath, Irak je napaćen. Poražen je besmislenim bijednim bratoubilačkim ratom sa Iranom. Irak je patio od američkih ratova agresije, invazije i okupacije. Milioni civila su izgubili život. Iako Irak ima malo u smislu infrastrukture i potrošio je više od stotinu milijardi dolara u ratu protiv ISIL-a, domaćin je najvećem vjerskom skupu na svijetu, sa ponosom i zadovoljstvom, mirovnim maršom koji većinom ne prima pažnju medijskih kuća u svijetu jer je u suprotnosti sa islamofobičnom narativom koju oni podstiču.

Saudijci, sa milijardama dolara na raspolaganju, sa savremenom infrastrukturom i profesionalnim kontrolerima gomile, bore se za smještaj nekoliko miliona hodočasnika sa često katastrofalnim posljedicama: hiljade i hiljade ljudi su gažene do smrti. Karbala, grad koji jedva može primiti do pola miliona ljudi, primi na dan Kerbele dvadeset ili trideset puta više ljudi. A ipak, niko se ne povrijedi, niko ne griješi, jer su svi vjernici u njihovom najboljem ponašanju, ujedinjeni u njihovoj ljubavi prema Imamu Huseinu, mir neka je na njega.

Ako je hodočašće u Meki emotivno, ono je ništa u poređenju sa hodočašćem u Arbaine. Sama brojka hodočasnika je zapanjujuća. Dvadeset do trideset miliona ljudi hoda zajedno. Ljudi iz svih sfera života. Ljudi iz svih društvenih klasa. Ljudi svih rasa, nacionalnosti i etničkih zajednica, govoreći svaki jezik koji se može zamisliti. Ljubitelji Ahl al-Bejta iz svih krajeva svijeta koji nose zastave svojih zemalja, ali svi su ujedinjeni pod imenom Imam Husayna, mir neka je na njega.

Najsiromašniji sa ponosom pripremaju šatore da ugoste hodočasnike iz cijelog sveta. To su ljudi koji u suštini nemaju ništa osim onoga što daju, štedeći cijelu godinu da pruže sklonište i hranu onima koji vole Huseina. Od Najafa do Karbale, sve se nudi besplatno, na putu Allaha i za ljubav Huseina. Ljudi hodaju zajedno, jedu zajedno, piju zajedno, mole zajedno i spavaju zajedno. Kilometri i kilometri šatora koji nude vodu, sok, čaj, grickalice, obroke i mjesta za odmor i spavanje.

Stariji muškarci će moliti, bukvalno moliti, da dobiju čast pranja i masiranja nateknutih stopala hodočasnika dok drugi muškarci iskoriste priliku da poprave njihove cipele. Jednostavno me je očarao takav stav. To je bila poniznost Isusa Hrista, sina Marije. Briga o hodočasnicima smatra se vjerskom dužnošću. Preko deset hiljada mawakib odnosno šatora koji nude smještaj, hranu, napitke, zubarske i medicinske usluge. Gdje se drugo, na zemlji, možeš probuditi da saznaš da su ti domaćini, potpuni i totalni stranci, oprali i ispeglali tvoju odjeću dok ste vi spavali?

Ja sam bio svjedok ljudima koji su masirali leđa i ramena hodočasnika koji su hodali putem Imama Huseina, koji nije nijedan drugi put nego put ljubavi. Pratio sam pastire koji su uzeli svoje ovce i kamile do Karbale, tako da ih imam blagoslovi. Vidio sam starije muškarce i žene koji se guraju da prođu, da izdrže. Vidio sam bolesne, nemoćne i hendikepirane, sami se bore ili se guraju na invalidskim kolicima do svojih najbližih. Vidio sam mnogo djece i bebi, crvenih bandana oko glave. Vidio sam milione ljudi, obučenih u crnu boju Poslanika i njegovog potomstva, koji su se kretali kao talasi u okeanu čovječanstva. I na ovom moru, video sam replike lađe Ahl al-Bayt, ponavljajući riječi Poslanika: “Moj Ahl al-Bayt je poput Nuhove lađe. Ko je ušao u nju, spašen je, i ko god se okrenuo od nje, izgubljen je.” (Hakim, Ahmad, Fakhr al-Din al-Razi, Bazzar, Ibn Hajar al-Haythami, Suyuti, Tabarani, Abu Nu’aym, Dulabi, Qunduzi, Saban)

Marš je bogato simboličan. Težak je. Zahtijeva disciplinu. Poziva na žrtvu. Ona odražava putovanje života i put ljudske duše. Konačno, to je vječna nagrada. Poruke koje sam poslao supruzi tokom mog fizičkog i emocionalnog napora pokazuju utjecaj Arbaeena:

Sve je odlično. Sviđa mi se. Životno iskustvo. Labayka ya Husayn! Ovo je mjesto gdje nebo dodiruje zemlju. Trebaš i ti posjetiti Imame. Tvoj život nikada neće biti isti.

Ljubav prema Huseinu istopiće tvoje srce i dušu. Nikad nisam bio tako sretan i tužan u isto vrijeme. Allah voli one koji vole Huseina. Neka Allah poveća našu ljubav prema Huseinu!

Mogao bih zauvijeek ostati pored Huseina. To me boli, to što moram da ga ostavim. Da samo možeš osjetiti moć ovog mjesta. Čak i naš nemuslimanski gost osjeća svetost. Bereket ovog mjesta je nevjerovatno moćan.

Stvorio sam prijatelje za život cijeli. Upoznao sa neke istinski divne ljude. Bog ih blagoslovio. Ovo mjesto je nevjerovatno: 30 miliona ljudi šetaju zajedno, mole zajedno, jedu zajedno i spavaju zajedno. Sve je besplatno. Trebalo bi da vidiš kako poštuju zuwwar od Imama Huseina. Ljudi koji nemaju ništa da dijele. Štede čitavu godinu da bi bili domaćini hodočasnika. Stari ljudi će moliti za pranje i masiranje stopala hodočasnika. Nikad nisam vidio takvu poniznost.

Ljubav ovih ljudi prema Ahl al-Baytu je inspiracija. Njihova posvećenost islamu Poslanika . Tako su puni duhovnosti.

Otišao sam u medicinsku ambulantu za više lijekova i inhalatora. Nisam mogao da dišem. Hitna služba me odmah primila. Nema čekanja. Nema naplate. Samo prijateljski osmijeh. Sve za ljubav Huseina. Ne prestaju molitve, latmiyyat, poezija i salavati, dan i noć. Kao da sam umro i otišao u raj sa pjesmama meleka (anđela). Ostaviću svoje srce ovdje.

Hodočašće do Huseina vrijedi 1.000 hodočašća u Meku i 1.000 umri (umrah; muslimanski ritual obilaska Kabe van vremena hadždža). Za svaki korak koji treba da se dođe ovdje, 1.000 grijeha se briše, 1.000 blagoslova se dobije, a položaj onoga ko te korake radi je je podignut hiljadu puta na nebesima. Onaj ko dođe na Kerbelu, napušta je čist od grijeha. Džibril dolazi svake noći da posjeti Huseinov mezar. Wa Allahi, osjećam njegovo prisustvo.

Ljudi koji ovim hodočašćem povjeruju u Boga su spremni da umru na putu Allaha. Oni se ne plaše ničega osim Gospodara Svjetova.

Tako je lijepo ne biti manjina i okružen Ahl al Haqqom iz svih krajeva svijeta. Ovo će biti prijestolnica imama Mahdija, da Allah ubrza njegov dolazak! Neka mi Allah odobri čast da odgovorim na njegov poziv. Ne prestajem plakati od kada sam stigao.

Hodočašće u Kerbalu je vrhunac duhovnosti. Cijeli događaj proizilazi iz ljubavi. U životu sam posjetio mauzoleje mnogih religioznih osoba, uključujući i veličanstveno hodočašće na mezar Idrisa I, velikog unuka Poslanika Muhammeda a.s. u Zerhunu u Maroku, kao i njegovog sina i naslijednika Idrisa II, u Fezu. Iako je Barakah Muhammadiyyah među sinovima Imama al-Hasana i osnivačima dinastije Idrisid, moćna, ništa me nije moglo pripremiti za čistu duhovnu moć koja sija iz svetišta Imama Huseina. Kao i milioni drugih hodočasnika, magnetno sam nacrtan u svetište imama i zauvijek sam mogao da se oslonim na njegovo duhovno svjetlo. Imam je Kibla: znak koji pokazuje prema Allahu.

Po milosti Božijoj, i uz dozvolu imama, mogao sam da izvršim hodočašće do Kerbele. Vidio sam kako se moć vjere manifestuje u fizičkom obliku. Iskrenost, salawat i latmiyyat od kojeg se trese duša. Kretanje masa bilo je moćno i poetično. Snaga zemljotresa veličine 7,3, koja je potresla grad 13. novembra 2017. godine, ništa je u usporedbi s krikom ljubavi prema Imamu Huseinu. Imao sam čast da posjetim svetište Hazrati Abbasa, hrabrog brata Imama Huseina. Imao sam prednost stajanja u VIP dijelu hrama Imama Huseina na vrhu Arbaine kada su emocije eksplodirale poput Velikog praska. Imao sam privilegiju da se sastanem sa čuvarom Haramayna, Shaykh Mahdijem, predstavnikom Ayatullah Sistanija, koji je bio pozvan da razgovara u hramu imama Huseina na privatnom skupu od pedeset velikodostojnika i gostiju. Bio sam jedan od malobrojnih koji su imali dozvolu da prate Arbaeenovu procesiju sa krova Svetog Svetišta.

Tamo, na krovu Svetišta, dok je sunce zalazilo, a noć padala, četrdeseti dan Arbaeena je započet, a ja sam bio okružen milionima muslimana koji su bili duhovno opijeni Huseinom, napojeni njegovom ljubavlju; Stajao sam, okružen uzvišenim svjetiljkama i bojama koje su sijale sa svetih mjesta i slale su moje ponizne pozdrave voljenom Huseinu kojeg sam čekao decenijama da ga posjetim: Al-salaamu ‘alayka ya Aba’ Abd Allah! Al-salaamu ‘alayka ya ibn Rasulillah! Mir neka je na tebe, oče. “Abd Allaha! Mir neka je na tebe, Sine Allahovog Poslanika! Zvao si moje ime, o veliki Imamu, i odgovorio sam na tvoj poziv.

Hvala Allahu koji je učinio moje hodočašće mogućim. Neka je mir i Božiji rahmet na Imam Husejna koji je pozvao moje srce. I neka Allah nagradi sve one koji su moj dolazak na Arbaeen, prošle godine, učinili mogućim.